Mišićno-koštani poremećaji su ozljede ili poremećaji mišića, živaca, tetiva, zglobova, hrskavice i kralježničnih diskova. Poremećaji mišićno-koštanog sustava, poput bolova u leđima i sindroma karpalnog tunela, mogu biti posljedica lošeg držanja i ponavljajućih pokreta. Različiti radni uvjeti mogu dovesti do poremećaja, poput rutinskog podizanja teških predmeta, svakodnevna izloženost vibracijama cijelog tijela, rutinski rad iznad glave, rad s vratom u kroničnom fleksijskom položaju ili izvođenje ponavljajućih snažnih zadataka.
Ukoliko se preventivne mjere provedu na vrijeme, ovaj tip poremećaja može se spriječiti. Znanstvena disciplina koja istražuje ljudski organizam i ponašanje te pruža podatke o prilagođenošću predmeta s kojima čovjek dolazi u kontakt naziva se ergonomija. Upravo je ta disciplina ključna u smanjenju umora mišića, povećava produktivnost i smanjuje broj i težinu mišićno-koštanih poremećaja povezanih s radom.
Program ergonomije radnog mjesta može imati za cilj sprječavanje ili kontroliranje ozljeda i bolesti uklanjanjem ili smanjenjem izloženosti radnika rizičnim čimbenicima mišićno-koštanih poremećaja korištenjem inženjerskih i administrativnih kontrola.
Neki od primjera provođenja takvih programa uključuju:
- Smanjenje duljine smjene ili ograničavanje količine prekovremenog rada
- Planiranje većeg broja pauza kako bi se omogućio odmor i oporavak
- Rotiranje radnika kroz poslove koji su fizički naporni
- Osposobljavanje za prepoznavanje čimbenika rizika za mišićno-koštane poremećaje i upute o radnim praksama i tehnikama koje mogu olakšati zahtjeve ili opterećenje zadatka (npr. stres i napor)
- Korištenje osobne zaštitne opreme (OZO) – respiratori, čepići za uši, zaštitne naočale, kemijske pregače, zaštitne cipele i kacige na radnim mjestima koja takvu opremu zahtijevaju primjerice proizvodnja, građevina, laboratoriji i slično.