hrVISOKA ŠKOLA ZA SIGURNOST (VSS)
en     en
PRIJAVA
hrVISOKA ŠKOLA ZA SIGURNOST (VSS)
en     en
PRIJAVA

SIGURNOST SVJETSKOG NOGOMETNOG PRVENSTVA U KATARU

Novosti > SIGURNOST SVJETSKOG NOGOMETNOG PRVENSTVA U KATARU

U punom jeku Svjetskoga nogometnog prvenstva u Kataru, koje je u najmanju ruku kontroverzno po mnogim pitanjima, razgovarali smo s direktorom Visoke škole za sigurnost, dr. sc. Lukom Leškom, koji je publicirao veći broj znanstvenih članaka upravo na temu sigurnosti u sportu, a svoj drugi doktorat stekao je na temu komparativne analize sigurnosti Olimpijskih igara od 2000. do 2021. godine.

Zašto baš sportski događaji zahtijevaju toliku pažnju u sigurnosnom smislu?

Sport je jedan od najprisutnijih i medijski najpraćenijih fenomena naše ere. Teorijski i empirijski podaci dokazuju da je sport više no opravdano promatrati i u kontekstu sigurnosti, a sport postaje i sve istraživanijim predmetom sigurnosnih studija. Promatrajući sigurnost masovnih manifestacija (Mass event security), veliki sportski događaji poput Olimpijskih igara ili Svjetskog nogometnog prvenstva zahtijevaju najkompleksnije sigurnosne operacije na svijetu. Pritom je sigurnost postala jednim od najvažnijih (i najskupljih) čimbenika cjelokupnog projektnog menadžmenta takvih zbivanja. Recimo da su se budžeti za sigurnost Olimpijskih igara do zaključno OI u Sydneyju 2000. brojali u milijunima, a od Atene četiri godine poslije pa sve do današnjeg dana u milijardama američkih dolara.

Evolucija rizika uvjetuje da je, u smislu sigurnosti, svako sljedeće Svjetsko nogometno prvenstvo sve složenije. Time se potvrđuju i temeljne odrednice sigurnosnih studija, njihovo konstantno proširivanje i produbljivanje. Iako je terorizam na velikim sportskim događajima potisnut velikim ulaganjima u sigurnost, ipak ostaje najvećom prijetnjom zbog razmjera izravnih (ljudske žrtve i imovinska šteta) i neizravnih učinaka (strah i šira društvena anksioznost). Najčešće mete terorističkih napada općenito u svijetu, koje prvenstveno uključuju civile i civilne institucije, ukazuju na uzročno-posljedičnu vezu koja određuje sportske događaje metama terorističkih napada. Masovna okupljanja, unaprijed poznati termini utakmica, visoka koncentracija emocija, bezbrižnost i postizanje ogromnog publiciteta bez velikog troška, čine ovakve manifestacije atraktivnim metama terorističkih napada. Iako mnogi poznaju slučaj münchenskog masakra na Olimpijskim igrama 1972., kada su pripadnici palestinske terorističke organizacije “Crni rujan” usmrtili 11 članova izraelske delegacije i jednog njemačkog policajca, manje je poznat podatak da je ukupno 61 različita teroristička organizacija od 1970. godine do danas, izvela preko 300 terorističkih napada na sportske objekte diljem svijeta. I da razbijemo predrasudu da se to događalo isključivo u određenim specifičnim podnebljima, u čak 48 država svijeta osvjedočen je teroristički udar na sportskim objektima.

Nadalje, cyber napadi, u kojima šteta može biti izazvana bez fizičke prisutnosti počinitelja, postaju ozbiljnom prijetnjom. Evolucija rizika uvjetovala je da Community Emergency Response Team (CERT) postane neizostavnim dijelom sigurnosne pripreme velikih sportskih manifestacija, The Olympic Cyber Coordination Team, prvi “Olimpijski CERT” ustrojen je za potrebe OI u Londonu 2012. Za Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru izrađen je Cybersecurity Framework na 425 stranica.  Organizatori su dužni omogućiti sigurnost sportskih delegacija i svih ostalih dionika, sportskih i ostalih popratnih objekata, kontinuitet važnih usluga, sigurnost granica, kvalitetnu prevenciju i odgovor na prirodne hazarde itd. Ako govorimo o sveobuhvatnoj sigurnosti u okviru projektnog menadžmenta ovoga Svjetskog prvenstva, ne smijemo zaobići pitanje velikog broja smrtnih slučajeva stranih radnika koji su sudjelovali u izradi sportske infrastrukture. Neke od uglednih svjetskih tiskovina govore o brojci od oko 6 500 radnika iz Indije, Bangladeša, Pakistana, Nepala i Šri Lanke koji su smrtno stradali tijekom građevinskih radova i/ili uslijed nehumanih uvjeta koji su podrazumijevali prekomjerni fizički rad na vrućini, uz istovremeno neadekvatne boravišne uvjete. Ako ćemo još dalje, a korupcija je itekako sigurnosno pitanje, znamo kakva je percepcija javnosti oko katarskoga dobivanja domaćinstva ovoga natjecanja.

Što sve podrazumijeva sigurnost takvih priredbi i što je u tome pogledu poduzeo Katar?

Prilikom dodjeljivanja domaćinstva takvih natjecanja, analizira se vjerojatnost i učestalost terorizma u zemlji domaćinu, zatim razina zločina i drugih pitanja javne sigurnosti, tehničke i stručne kompetencije sigurnosnih snaga, razina složenosti potrebnih sigurnosnih operacija te kapacitet domaćina za odgovor na sigurnosna pitanja različitog spektra. Na takvim je događajima stoga važno formalno institucionalno ustrojstvo sigurnosti. Zbog velikog broja dionika sustava sigurnosti (policija, vojska, obavještajne službe, privatni zaštitari, volonteri itd.), važno je precizno odrediti nadležnost, djelokrug rada i odgovornost, uključujući i formalizirane lance zapovijedanja. Dakle, sveobuhvatna sigurnosna strategija obuhvaća procjenu rizika, sustave upravljanja rizicima, protuterorističke akcijske planove, sustave nadzora, kibernetičku sigurnost, načine suradnje s međunarodnim partnerima koji donose “know-how”, načine obuke i provjere spremnosti sigurnosnog osoblja, sustave zoniranja i akreditacije, tehnologijske sustave detekcije, komunikacije i integracije itd. Dodatno bih ukazao na jedan od najvećih izazova balansa sigurnosti i ugodnog doživljaja, a to je sekuritizacija. Dakle, važno je pronaći optimalnu ravnotežu između vidljivosti sigurnosnog osoblja (i tehnologije) spram pozitivnog iskustva sudionika. Otkako im je događaj povjeren 2010. godine, Katar se usredotočio na općenito poboljšanje svoje policijske prakse. Interpolov projekt “Stadia” pokrenut je 2012., pri čemu je oformljen centar izvrsnosti kako bi pomogao zemljama članicama u rješavanju policijskih i sigurnosnih priprema za velike sportske događaje, istovremeno stvarajući mrežu sigurnosnih stručnjaka. Potom je Katar potpisao memorandume o razumijevanju s Turskom, Francuskom, Sjedinjenim Državama, Marokom, Pakistanom i Ujedinjenim Kraljevstvom, između ostaloga, kako bi osigurao sigurnosnu opremu i osoblje te prikupio primjere dobre prakse. Također je sklopio partnerstvo s Interpolom, Međunarodnim centrom za sportsku sigurnost i Europolom.

Empirijski primjeri govore kako su brojni domaćini velikih sportskih manifestacija iskoristili upravo šira ulaganja u sigurnost sportskih događaja, kako bi dugoročno unaprijedili cjelokupnu sigurnost zemlje/grada. Olimpijske igre u Montrealu 1976. godine u tome su smislu predstavljale presedan, ali i primjer za mnoge kasnije domaćine. Kanada je posredstvom sportskog događaja podigla urbane sigurnosne standarde, koje u uobičajenim okolnostima ne bi tako lako uspjela. Katar posredstvom ovoga prvenstva želi implementirati širu strategiju nacionalne sigurnosti, fokusirajući se na dvije međusobno povezane strateške dimenzije: jačanje unutarnjih sigurnosnih sposobnosti te suradnju s regionalnim i međunarodnim partnerima. Naprosto više nije moguće da isključivo grad ili država domaćin omoguće sigurnost takvih događaja bez inozemne partnerske podrške. Prekretnica su u ovome smislu bile Olimpijske igre u Ateni 2004. godine, prve nakon stanovitog 11. rujna 2001. Sve do tada, uključujući OI u Sydneyju 2000., sigurnost je bila ustrojena isključivo domicilno. Tranzicija s domicilnog na međunarodni multiagencijski pristup bila je grčka uspostava Olimpijske savjetodavne skupine od sedam zemalja (Australija, Francuska, Njemačka, Izrael, Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD). Četiri godine kasnije, Peking je pozvao stručnjake iz čak 75 sigurnosnih agencija, iz 12 zemalja. U smislu opsežnosti sigurnosnih operacija, ovdje ću spomenuti i da je Sydney 2000. godine angažirao 5 000 policajaca, 3 500 vojnika i 7 000 ugovorenog sigurnosnog osoblja. Samo osam godina kasnije organizatori iz Pekinga imali su 92 500 uključenih u izravno osiguranje Igara, uz dodatnih 100 000 vojnika i 290 000 civilnih volontera za područje osiguranja.

Govoreći o Kataru, europski savjetnici i Europol proveli su obuku za sigurnosno osoblje za rješavanje mogućih kriznih scenarija. Tzv. Operacija štit koju čine predstavnici iz SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Italije, Turske i Pakistana, organizirana je za zaštitu zračnog prostora i teritorijalnih voda od terorističkih i drugih prijetnji. Spomenuo bih svakako i tursku pomoć u vidu tri tisuće policajaca u specijalnim operacijama. Zatim, Sjedinjene Države podršku im pružaju u borbi protiv prijetnji bespilotnih letjelica. Uključili su se i Španjolci, Talijani, Francuzi, Pakistanci, kao i Ujedinjeno Kraljevstvo, s podrškom pomorskoj i zračnoj policiji. Združenom eskadrilom Typhoon, osnovanom 2020. godine i smještenom u Kraljevskom ratnom zrakoplovstvu u Coningsbyju, zajednički upravljaju pripadnici Kraljevskog ratnog zrakoplovstva i zračnih snaga Katara. Nadalje, NATO i Slovačka obučavali su katarske snage protiv prijetnji koje predstavljaju kemijski, biološki, radiološki i nuklearni materijali, a Rumunjska je osigurala obuku za zaštitu istaknutih osoba i suzbijanje prijetnji improviziranih eksplozivnih naprava. Ako pak govorimo o tehnologiji, postavljeno je 15 tisuća sigurnosnih kamera s mogućnošću prepoznavanja lica te uložena 1,1 milijarda američkih dolara u područje kibernetičke sigurnosti.

Međutim, unatoč ogromnim ulaganjima u sigurnost i njenoj esencijalnoj važnosti, i na ovim najvećim svjetskim manifestacijama događaju su krucijalni propusti. Primjerice nezadovoljstvo Atene 2004. integracijskim sigurnosnim sustavom C4I tijekom Olimpijskih igara ili recimo činjenica da je dva tjedna prije ceremonije otvaranja OI u Londonu 2012., njihov glavni partner za sigurnost, multinacionalni gigant G4S, iznenada objavio da neće moći omogućiti onoliko sigurnosnog osoblja koliko je unaprijed ugovoreno. U kontaktu s onima koji rukovode sigurnošću stadiona i crowd managementom u Kataru, doznajem da su imali određenih poteškoća pri regrutiranju i recentno objavljivali javne oglase za zapošljavanje, a čemu svjedoči činjenica da su gotovo dva tjedna prije početka natjecanja zaposlene stotine ljudi iz Indije, Pakistana, Bangladeša itd., mnogi bez iskustva, na radnim mjestima u crowd managementu, u domeni sigurnosti publike na stadionima. U studenome, netom prije početka prvenstva, prošli su teorijsku obuku na Katarskom policijskom fakultetu, dobili uniforme i raspoređeni na stadione jedne od najvećih svjetskih smotri. Ipak, pomno prateći sigurnosne pripreme domaćina za ovo Svjetsko prvenstvo i sigurnosni budžet mjeren u milijardama dolara, nadam se i vjerujem da ovakvi propusti neće utjecati na sigurnost i da će natjecanje proći u najboljem redu. Ono što ipak ostaje trajnom mrljom, već su spomenute okolnosti vezane uz (ne)transparentnost dobivanja domaćinstva i broj smrtno stradalih radnika, a što svakako spada u domenu sigurnosti.