U nastavku donosimo jedinstveni intervju sa profesorom Veleučilišta studija sigurnosti i generalom pukovnikom Mate Laušić, dipl. krim.
Kako je vaše dugogodišnje iskustvo u vojsci i sigurnosti oblikovalo Vaš pristup poučavanju na Veleučilištu studija sigurnosti?
Imao sam određenog iskustva u nastavi jer i dok sam bio u sustavu MUP-a, a od 1990. u MORH –u držao sam predavanja na Policijskoj akademiji kao i na Vojnom učilištu, da bih 2003. započeo s izvođenjem kolegija „Osobna i poslovna sigurnost“ na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva.
U narednim godinama sam razne kolegije predavao i na drugim visokoškolskim institucijama u RH.
Kroz sva ova predavanja sam nastojao kod slušatelja potaknuti svijest, promišljanje i ponašanje o tome kako zaštititi sebe samoga, svoju obitelj, svoju imovinu, imovinu institucije ili kompanije, kako svoje okruženje učiniti sigurnijim, jednu riječju podignuti njegovu razinu sigurnosne kulture.
Naime svijest o sigurnosti u današnje je vrijeme u znatnom zaostajanju za realitetima zbivanja u svakodnevnom životu, a sigurnosna kultura, kao i bilo koja kultura, je nešto što se postupno stječe i prerasta u svakodnevnu životnu naviku.
Sigurnosna kultura prvenstveno znači kako prepoznati prijetnju i ugrozu i kako im se adekvatno suprotstaviti.
Koje lekcije iz svoje karijere i života nastojite prenijeti svojim studentima?
Iako se je unazad desetak i više godina svakodnevni život ljudi uveliko promijenio, i može se reći svim sferama života, a evo sada to galopirajuće čini i umjetna inteligencija koja tehnologija brzo pronalazi put u naše svakodnevne živote.
Nažalost, moderne tehnologije koriste i osobe koje djeluju s one strane morala i zakona, koje su promijenile i usavršile svoj modus operandi vršenja raznih kaznenih djela, dok istovremeno svijest o sigurnosti i što poduzeti kao mjere suprotstavljanja kod naših ljudi je još uvijek uveliko manjkava a ogleda se u komentarima tipa “pa neće baš mene”; “to se događa nekom drugom”… Također veliki doprinos tom usporenom procesu stjecanja sigurnosne kulture daje i osobni komoditet kao i svakodnevna rutina u kretanju, ponašanju…
Upravo ilustrirajući svoja predavanja s brojnim primjerima iz svakodnevnog života, slučajevima iz moje policijske i vojne karijere nastojim na krajnje ilustrativan način prezentirati da ugroze, stradavanja i razni oblici štetnih posljedica mogu nastati na razne načine, bilo namjerom tj. protuzakonitim djelima pojedinaca ili grupa, bilo nemarom, nehatom ili nepažnjom, to je ono moje „4 N“.
Ukratko, uzroci mogu biti različiti ali šteta ili neka druga posljedica je već nastala ili prijeti da nastane.
Kako gledate na trenutačne sukobe u svijetu i koji bi bio najbolji način za rješavanje sukoba?
Prošao sam pet ratnih godina, vidio i doživio sve tragedije koje rat donosi tako da gledajući i prateći kroz medije današnje aktualne ratne sukobe, duboko sam svjestan patnji i stradanja običnih ljudi bilo koje zaraćene strane. Nijedan medij ne može krajnje vjerno prenijeti sva ta stradanja, rat ima svoj miris, miris paleži, miris truleži…
Razgovori su uvijek najbolja opcija. Na kraju svi ipak sjednu za stol i pronađe se neko kompromisno rješenje, mislim da će tako biti i kod ovih sukoba koji se danas vode.
Postoji li trenutak na nastavi ili tijekom vašeg rada sa studentima koji vas je posebno inspirirao
Studenti su divni, uživam u razgovorima s njima. Mnogi od njih su sa zavidnim životnim i radnim iskustvom tako da i ja stjećem mnoge nove spoznaje i obogaćujem se. Volim potaknuti studente na raspravu te čuti njihovo mišljenje i stavove o situaciji. Nastojim biti interesantan, prenositi im realitete te da ništa u sigurnosnoj problematici nije jednostavno makar se ponekad tako čini.
Nastojim kroz formu terenske nastave studente još više upoznati s onim što govorim i prezentiram ex cathedra. Npr. kada govorimo o tehničkim sustavima zaštite, da te sustave ne mistificiraju, da vide da je to samo alat čovjeku kao faktoru sigurnosti, tako da kada u nekoj instituciji ili ustanovi gdje praktično vidimo korištenje tih tehničkih sustava zaštite kod demonstracije vidimo da nešto ne funkcionira, da je slaba obučenost operatera ili sl. to zorno studentima daje prikaz da je to samo alat koji je ispravan ili nije, s kojim znaš ili ne znaš raditi.
Koji biste savjet dali studentima koji žele slijediti vaš put u sigurnosnim zanimanjima?
Mislim da sam im kroz moja izlaganja i slobodne forme razgovora dosta savjeta, ako ih tako možemo nazvati, podijelio. Osobno znam reći da se najskuplje stvari ne kupuju novcem, već ušima i očima. Ja sam barem uvijek tu praksu primjenjivao.
U svim svojim posjetama policijskim ili vojnim postrojbama u različitim državama svijeta promatrao sam koju od tehnika, metodika ili taktika koje sam vidio moguće primijeniti u našim uvjetima, našem mentalitetu, a prije svega u skladu s našim financijama. Uvijek se našlo nešto što je obogatilo ili unaprijedilo segment policije ili vojske koji sam vodio i za koji sam bio odgovoran.
Postoji li neka priča iz vaše karijere koju rijetko dijelite, a koja vam je posebno draga?
Da priča, u mojih 53 godina karijere su se nakupili romani. Veliki sam ljubitelj stripova, imam ih na tisuće, osobito volim “Alana Forda”, a od likova “Broj jedan”.