U Opatiji je od 28. do 30. rujna održana konferencija u sklopu Hrvatskih dana sigurnosti – 16. Konferencija hrvatskih menadžera sigurnosti, 4. Konferencija menadžera sigurnosti JI Europe i 4. forum o privatnoj zaštiti. Na konferenciji su predstavljene panel diskusije, promocije knjiga te edukativne prezentacije o najnovijim rješenjima upravljanja rizicima, informacijskoj i kibernetičkoj sigurnosti.
U sklopu Hrvatskih dana sigurnosti dodjeljuje se prestižna Hrvatska velika nagrada sigurnosti/CROATIA Grand Prix Security zaslužnim pojedincima i institucijama. Radi se o godišnjem priznanju pojedincima, tvrtkama, institucijama, lokalnoj zajednici i nevladinim organizacijama, koji su dali značajan doprinos ostvarivanju i razvoju sigurnosti.
Među nagrađenima je i predavač VSS-s, general Mate Laušić u kategoriji INDIVIDUALNI DOPRINOS U OSTVARIVANJU I RAZVOJU SIGURNOSTI ZAJEDNICE. General Mate Laušić je diplomirani kriminalista koji radi na procjenama i planovima sigurnosne zaštite pomorskih luka, kulturne baštine, obrazovnih institucija i različitih objekata kritične infrastrukture, kao sigurnosna savjetovanja uprava tvrtki u javnom i privatnom sektoru. Koautor je knjiga iz područja sigurnosti: „Jeste li doista sigurni da ste sigurni?“ 2008. i „Sigurnost na službenom putu“, 2009.
1. Koje biste temelje voljeli usaditi budućim stručnjacima u području zaštite osoba i imovine?
Želio bih ih potaknuti na promjenu svijesti, ponašanja i promišljanja o sigurnosti kao jednoj od bitnih životnih stavki. U svakom su biću dvije svari – želja i htijenje da produži svoju vrstu i želja da bude siguran, kao jedinka i njegova zajednica u kojoj živi. Jednom riječju, da podignem njihovu razinu svijesti vezanu uz sigurnosnu kulturu. Ono što je nedostatak, ne samo kod nas, nego i u svijetu upravo je nedovoljno postignuta razina sigurnosne kulture. Ona se stječe kroz kućni odgoj, školovanje i druge životne faze te se stalno unapređuje i podiže na višu razinu zbog novih tehnologija, izazova, ugroza koje prijete itd.
2. Koautor ste knjiga iz područja sigurnosti. Kome biste preporučili svoju literaturu?
Kao koautor sam se uključio kada su kolege već imale izdanu knjigu „Jeste li sigurni da ste sigurni“- jedan izazovan naslov. Međutim, knjiga je bila vezana samo uz osobnu sigurnost i sigurnost doma i obitelji. Nedostajala je ta poslovna sigurnost, sigurnost odvijanja poslovnih procesa, sigurnost tvrtke kao takve, ne samo zaštita od požara, zaštita na radu, već sigurnost odvijanja poslovnih procesa gdje sam radeći kao savjetnik u jednoj velikoj tvrtki uvidio da se najviše štete nanosi nepoštivanjem procesa rada. Zatim smo se odlučili da idemo na drugu verziju knjige koja glasi „Jeste li doista sigurni da ste sigurni“ gdje je moj dio bio da uredim dio poslovne sigurnosti, sigurnosti kompanija ili institucija, kao i samog radnog prostora.
3. Smatrate li da Hrvatska dobro provodi sigurnosne mjere?
Ne mogu reći da sam zadovoljan stupnjem sigurnosti. Tako ću i započeti ova predavanja, premda je naziv kolegija „Osnove kriminalistike“. Kriminalisti su nam potrebni kako bi utvrdili da li se i kako neki događaj dogodio, tko ili što ga je prouzrokovalo, kako se odvio, je li uzrok događaja namjera počinjenja protupravne radnje ili se događaj odvio iz nemara, nehata, nepažnje ili nastao kao posljedica neke više sile. Kriminalist dolazi na mjesto događaja te poduzimanjem mjera i radnji iz područja kriminalističke taktike, metodike i tehnike utvrđuje radi li se tu doista o zločinu ili o nekim drugim uzrocima. Prvo ću započeti sa sigurnosnom kulturom. Zašto su potrebni kriminalisti, forenzičari – zato da rješavaju slučajeve, da rješavaju dileme, trileme…
4. Kako bi VSS mogao pridonijeti u obrazovanju stručnjaka u području zaštite osoba i imovine?
VSS ima široki spektar svojih mogućnosti. Do sada je škola bila usmjerena na zaštitu na radu, zaštitu od požara, zatim je proširena na zaštitu okoliša, te u konačnici zaštitu osoba i imovine. Međutim, što se tiče korporativne sigurnosti i odvijanja poslovnih procesa, potrebno je naučiti provesti nadzor nad pravilnošću njihovih odvijanja gdje nastaju štete za tvrtke ili institucije.
Šteta nije samo ono što se vidi – postoji više vrsta šteta. One mogu biti vidljive i nevidljive, materijalne i nematerijalne, one koje trenutno i posljedično nastaju. Tu je ključna korporativna sigurnost (ja volim koristiti riječ poslovna sigurnost). Navodim primjer iz prakse: imali smo mnogo anonimnih dojava o eksplozivnim napravama u velikim trgovačkim centrima, što uobičajeno kreće kao serijal. Međutim, koja je namjera koju je anonimni dojavitelj htio postići? To može biti namjera da ta tvrtka poslovno poklekne, da padne u dobiti, da uznemiri građane. Osobno ne bih išao u centar gdje se svako malo dojavljuje o potencijalnim ugrozama, provode evakuacije ili dobivaju prijetnje o podmetnutim eksplozivnim napravama. Kod svake prijetnje o podmetnutim eksplozivnim napravama morate postupiti kao da je prava. Međutim, to se može s određenim procesima znatno neutralizirati te educirati zaposlenike kako se ponašati u takvim situacijama. Onaj koji radi u prostoru točno zna njegov raspored. Ako sam zadužen za ovaj prostor, ja ću primijetiti da nešto ne pripada u prostoru te ću reagirati tako da osiguram prostor.
Nadalje, raditi na podizanju sigurnosne kulture u segmentu poslovnog svijeta. Mi imamo menadžere korporativne sigurnosti, ali nažalost tvrtke u kojima rade su u velikim štetama. Gdje je njihova uloga? Oni moraju biti edukatori i raditi na podizanju sigurnosne kulture.
5. Kako VSS može pridonijeti u poboljšanju sigurnosti?
Kroz nastavne procese raditi na tome da se promijeni svijest o sigurnosti tako da se studenti jednom kada izađu s fakulteta mogu staviti u ulogu žrtve promišljanjem da li je i kako žrtva doprinijela tome da postane žrtva, zamisliti kako može nastati šteta u njihovom domu, jesu li poduzete sve mjere da preveniraju potencijalnu ugrozu i nastanak štete. Svaki dan se u novinama i drugim medijima pročita, čuje, vidi natpis ili snimak o nekom incidentu na temelju kojega se možemo doista zamisliti o sigurnosti – jesam li kod kuće isključio peć, kablove, peglu, kada sam obavio servis protočnog plinskog bojlera i slično. Oko 25% štete koja nastaje radi tih incidenata je uslijed struje – neispravnih kablova, instalacija itd. Komoditet je najveći problem – promišljanje da se to događa nekom drugom – to su sve usporivači podizanja svijesti o sigurnosti.
6. Koji su izazovi u poslu stručnjaka zaštite osoba i imovine?
I policija i osoblje zaposleno na poslovima sigurnosti – uvijek trčimo za posljedicama, za nekim protumjerama odnosno modus operandi nekih štetnih radnji i kaznenih djela su ispred nas. Tek tada se postavljaju protumjere. To je kada se govori o izvršenju kaznenih djela. Koji su još izazovi? Upoznavanje novih tehnologija u području sigurnosti, kao alat čovjeku da može brže uočiti suspektnu radnju ili događaj, da može brže reagirati i ukloniti nastanak štete i u konačnici da se može napraviti rekonstrukcija. Međutim, najčešće se puno uloži u tehnologiju, tehničke sustave zaštite, ali se ne vodi računa o njihovom održavanju te tada mislimo da imamo, a u stvari nemamo. Važno je podizanje sigurnosne kulture u segment poznavanja i korištenja tehničkih sustava zaštite. Tehnologija je danas otišla daleko naprijed, no treba se uvijek naglasiti da je ona samo čovjekov alat.
7. Želite li još nešto za nadodati?
Kriminalist sam dugi niz godina i želio bih napomenuti da osoba koja odabere ovu profesiju mora imati dječju znatiželju, uvijek se propitivati o točnosti informacija i podataka prilikom istraživanja, koncentrirati se na materijalne, ne na personalne dokaze jer su oni promjenljivi te temeljno shvatiti da je on prvo ”O” od četiri “O” u segmentu problematike kriminaliteta. Prvo “O” je osumnjičeni – osoba protiv koje se podnosi kaznena prijava. Drugi “O” je kada kaznenu prijavu predate državnom odvjetništvu, i ono podigne optužnicu, onda je on optužen. Optužnica je potkrijepljena materijalnim i personalnim dokazima. Treći “O” stoji za okrivljenog koji je nakon istražnog postupka stavljen pred raspravno vijeće. Četvrti “O” je osuđen/oslobođen – to pravilo “4 O” treba temeljno ugraditi. Najveći poraz koji profesionalac može doživjeti je da nešto što se interpretira kao čvrsti materijalni dokaz padne jer je napravio procesne pogreške. Mnogi zaboravljaju da proces utvrđivanja činjenica i iskaza mora biti po zakonu. Ono što svaki kriminalist mora imati su upornost, temeljitost, znatiželja, pedantnost. Sve su to stvari koje ću tumačiti na svojemu kolegiju.