Zašto brži rad nije nužno i bolji?
U razdoblju kada se čini da je vrijeme izjednačeno s novcem, efikasnost postaje normom. Žurba na sastanke, predati zadatke, odgovoriti na mailove, djelovati kao pojedinac ali istovremeno biti i dio tima, osjećaj da trebamo biti dostupni cijelo vrijeme – čini se vrlo lako da se pojedinac nađe u situaciji izgaranja pod pritiskom konstantnog ispunjavanja nečijih očekivanja, i odgovornosti da neprestano da sve od sebe. Bilo da je riječ o roditeljima, prijateljima i obitelji, ili naposlijetku – šefa i kolega, čovjek je izložen naporima da radi brže, a paradoksalno i dulje.
Ubrzani rad i prekovremeni sati
Pritisak ubrzanog rada, ili prekovremenih sati donose sa sobom povećan rizik od ozljeda, radom uzrokovanog stresa i mogućeg nesudjelovanja na osobnoj razini. Povećana izloženost opasnostima može dovesti do kontraefekta – primjerice poslodavac može izgubiti novac radi prekomjernog korištenja bolovanja, ili traženja odštete od radnika. Sve navedeno nesumnjivo može naštetiti i reputaciji tvrtke. Raditi brže znači i biti manje posvećen izvrsnosti, manje strastven i manje osobno uključen. Nema onog vremena potrebnog da bi se pretpostavke i zaključci doveli u pitanje, testirali, da bi se radilo interdisciplinarno i inovativno. Prihvaćanje vlastitih ritmova činjenja stvari i izvršavanja zadataka, praćeno integriranjem tih saznanja i stećene svijesti u poslovne procese je nužni preduvjet za održanje dugotrajnih odnosa unutar kompanije te jačanje pojedinačnih sposobnosti.
Osigurana podrška i resursi
Podrška i resursi trebaju biti osigurani svakom članu koji pridonosi cjelini, svatko svojom brzinom. Kreativni posao, primjerice, zahtijeva veći broj sati provedenih isprobavajući nove stvari, mozgajući i istražujući nova rješenja, produbljujući razumijevanje industrije i pojedinačnih uloga. Podcjenjivanje tuđeg rada bez potpunog razumijevanja procesa iza rezultata može dovesti do oslabljenih rezultata i međuljudskih odnosa. Kao što i glazba ima svoj tempo, ima ga i svaki čovjek na svom radnom mjestu. Pokušaji njegova ubrzanja radi povećanja produktivnosti može, naprotiv, dovesti do suprotnih rezultata. Zbog neprestane žurbe i paranoičnog multitaskinga ponekad izostaje mogućnost da zastanemo i proslavimo dosadašnje rezultate. Eliminira se naša mogučnost kritičkog promišljanja i napuštaju se kritičke diskusije među kolegama. U tom vrtlogu mogli bismo postati slijepi na štetu koju nanosimo planeti, ili jedni drugima.
Sve navedeno posao je specijalista za sigurnost i zaštitu na radu, kao i stručnjaka za zaštitu okoliša. Gradeći nove paradigme kroz istraživanje na koji način pojedinačni napori pridonose cjelini, te kako integrirajući individualne talente i poštujući vlastiti tempo, možemo graditi dugoročnu ravnotežu između gladi za profitom, te zajedničkog blagostanja na obje razine – psihološkoj i fizičkoj. Svakome od nas povremeno je potreban luksuz da uspori i prigrli kornjaču u sebi, za naše zajedničko dobro.