Kako nam se bliže izbori za nove članove Studentskog zbora na Veleučilištu studija sigurnosti (VSS), donosimo intervju s Matijom Tišljarom, trenutnim predsjednikom Studentskog zbora. Matija se osvrnuo na svoj put od prvih studentskih dana do današnje uloge predsjednika, približio nam kako balansira između raznih uloga u životu te nam otkriva zašto je dobro studirati na Veleučilištu studija sigurnosti.
Kako ste došli do pozicije predsjednika Studentskog zbora i što vas motivira u vođenju ove organizacije?
Prije ovoga fakulteta studirao sam na drugom fakultetu te sam se tu prvi put uopće susreo sa samim pojmom i ulogom Studentskog zbora. Sjećam se dana kada nam je na predavanju gostovala tadašnja predsjednica. Od tog trena sam maštao kako ću i ja jednog dana biti predsjednik Studentskog zbora. Motivacija mi je bila i u tome da ideje koje imam nekako pretvorim u bolje mogućnosti za sve studente, ali i poticaj profesorice Marijane Leontić koja je prepoznala moje kvalitete i ohrabrila da ostvarim ono što želim i da vjerujem da to mogu.
Možete li opisati trenutne prioritete Studentskog zbora i kako planirate unaprijediti studentsko iskustvo na Veleučilištu studija sigurnosti?
Po prirodi sam jako kreativan i u glavi mi je nekad eksplozija ideja. Zbog toga se uvijek trebam sabrati i dobro promisliti o svemu. Za vrijeme mojeg mandata želja mi je da se što više studenata potakne na slobodne aktivnosti, koje raspravljamo i dogovaramo u suradnji s fakultetom. Takve ideje traže puno truda i razmišljanja jer većina studenata rade ili imaju obitelji.
Kako je studiranje na VSS-u pomoglo Vašoj karijeri i stručnom usavršavanju?
Svaki kolegij s kojim sam se do sada susreo je zaista hranio moju želju za znanjem u području kojim se bavim. Zbog toga mogu reći da me je znanje koje sam stekao studirajući na VSS-u dovelo me do novih spoznaja u poslovnom, ali i privatnom životu te me priprema za pothvate koji me čekaju u budućnosti.
Kako balansirate između uloge predsjednika Studentskog zbora, člana vatrogasne postrojbe i studenta na Stručnom prijediplomskom studiju sigurnosti?
Za sve u životu treba pronaći dobar balans. Ipak, moram zahvaliti fakultetu na pomoći, ali i zapovjedniku u vatrogasnoj postrojbi te višem menadžmentu koji je uvijek tu da svojim radnicima koji studiraju pomogne. Kada sam izglasan za predsjednika Studentskog zbora, u tom trenutku sam imao stav „mogu ja to“. Za par dana sam osjetio na svojoj koži da je to jako velika odgovornost, no takvu istu odgovornost imam i prema svojem poslu. Kako je vrijeme prolazilo, kao vatrogasac, student, a ujedno i predsjednik Studentskog zbora zaista sam zavolio sve tri funkcije. Kada čovjek radi ono što voli, nikad mu ništa nije teško.
Kako vaše iskustvo u vatrogasnoj postrojbi doprinosi vašem liderstvu u okviru Studentskog zbora?
Svi znamo da u samom vatrogastvu mora postojati sloga, odnosno timski rad. Svaka odrađena intervencija koja mora biti savršena mora biti i odrađena uz kvalitetni plan i kojeg realizira snaga tima, a ne pojedinca. Zbog tog iskustva mogu reći da su članovi Studentskog zbora preslika vatrogasnog tima jer svaki put kada sam imao prijedlog ili bilo što drugo, to smo rješavali zajedno te timskim radom pokušali doći do zajedničkog rješenja.
Kako ste uspjeli integrirati iskustva iz vatrogasne postrojbe u aktivnosti i projekte Studentskog zbora?
Svaki projekt prema Studentskom zboru mora započeti idejom, a o njoj treba dobro promisliti, kao i o temeljima za realizaciju. Bez tima nema ni pomaka ni rezultata. To je slično kao i u vatrogastvu jer ponekad možemo imati neku ideju koja, dok je u našoj glavi, izgleda sasvim u redu no praksom utvrdimo da ta ista ideja ponekad ne drži vodu. Tu logiku nastojim prenijeti i u Studentskom zboru.
Biste li preporučili studij sigurnosti?
Definitivno bih preporučio ovaj fakultet svakome. Razlog preporuke dolazi od toga da VSS raspolaže iznimno kvalitetnom postavom profesora koji znanje prenose na studente, a njihova predavanja nas spremaju teorijski, ali i praktičnim razmišljanjem. Ponekad znam reći samom sebi, ali i drugima: „Znanje je moć, no tu moć moramo izučavati i usavršavati da bismo je ojačali.“ Uz to, na kampusu se zaista osjećam kao da sam doma, a za to su zaslužni svi: od profesora do portira, ali i osoblje fakulteta.